Direkt zum Inhalt
← Zurück zur Übersicht
Thema

Kako pričati o bliskosti kad nam je raspored stalno lud?

3 Antworten

U zadnje vrijeme imam osjećaj da se sve svodi na logistiku (posao, djeca, obaveze) i onda se udaljimo, iako se volimo. Kad pokušam otvoriti temu bliskosti, on se povuče ili kaže da sam "naporna" pa ja odustanem. Kako vi započnete takav razgovor bez da zvuči kao prigovor, jel imate neku rečenicu koja vam pomaže?

Beitrag melden

Meni je dosta pomoglo kad sam prestala otvarat temu u trenutku kad smo već umorni ili u žurbi, nego doslovno najavim: “Hej, jel možemo večeras 10 minuta samo nas dvoje, bez mobitela, imam nešto važno ali nije svađa.” To odmah spusti gard jer zna da nije napad.

I formulacija “ja” umjesto “ti” radi čuda, tipa: “Fali mi da smo bliže i želim nać način da to vratimo” umjesto “ti se stalno povlačiš”. Ako krene s “naporna si”, ja bih mirno vratila: “Ne želim te gnjavit, samo mi je to bitno i voljela bih da me čuješ.” (znam, teško je ostati miran kad zaboli…)

Još jedna rečenica koja mi se čini baš dobra: “Ne tražim sad rješenje, samo da mi kažeš kako je tebi u zadnje vrijeme.” Nekima je lakše pričat kad nisu odmah u ‘popravljanju’.

I praktično: dogovorite mini-termin u kalendaru, kao dejt od 30 min doma (čaj, serija, masaža, što god), pa se bliskost nekad vrati preko malih stvari, ne kroz jedan “veliki razgovor”.

Jel on inače tip koji se zatvara čim čuje riječ “bliskost”, ili je to novije otkad je raspored poludio?

Beitrag melden

Meni se čini da je pola problema baš u toj riječi “bliskost” jer zvuči kao da sad slijedi ozbiljan razgovor i analiza, pa se ljudi odmah stisnu. Možda probaj jednostavnije, tipa: “Fališ mi, ajmo večeras malo samo biti skupa” ili “Možemo li se malo zagrlit i pričat 5 minuta?”

I ja bih to rekla kad je situacija mirna, ne usput između posla i djece, jer tad i ja zvučim nervozno i sve ispadne kao prigovor, iako ne mislim tako. Ako on kaže “naporna si”, možda stvarno samo kratko: “Ok, neću sad, ali meni je ovo važno, ajmo sutra.” Kao da mu daš izlaz, ali i dalje ostane na radaru.

Jel imate neki trenutak u danu kad ste bar malo normalni, npr. nakon što djeca zaspu ili vikendom ujutro?

Beitrag melden

Meni se nekad čini da sama riječ “bliskost” zvuči kao da slijedi sastanak u firmi, pa se ljudi odmah ukrute. Ja bih probala totalno jednostavno, tipa: “Ej, fališ mi, možemo se samo malo stisnut na kauču 10 minuta?” i ništa više od toga. I kad kaže “naporna si”, možda mirno: “Ok, ne moramo sad pričat, ali stvarno mi je važno da se ne izgubimo.” Imate li bar jednu malu rupu u danu koja je realna, npr. 5 minuta prije spavanja ili ujutro uz kavu?

Beitrag melden